|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
BLIZINA JE KAD NISI TU
A ŽIVIŠ U MENI,
I LICE TI NEVIDIM
AL SRCEM ZEMLJU OKRENIII...
---------------------
Sve, moje tajne ti odajem nocas
pamet zna al srce ne slusa, jer
ljubav uvjek pronadje put
pa i onda kada ne treba
Drugi covjek sad lezi kraj mene
njemu dajem sve, svoje osmjehe
i mozda jednom budes shvatio
da nisam htjela jednostavno
se dogodilo
Oprosti mi za sve, znaj da tako boli me
sto moram, reci da je kraj
zaboravit ces me, ako zelis mrzi me
ali moram, jace od mene
oprosti mi za sve
Znas, da smo rekli ako najgore dodje
da priznat cemo iskreno, jer
nakon toliko vremena skupa
zasluzili smo istinu
Drugi covjek sad lezi kraj mene
njemu dajem dusu, s njime djelim sve
i mozda jednom budes svatio
da nisam htjela jednostavno
se dogodilo ...
anađele moj ...
oprosti mi za swe...
i tamo gdje mjesec cuva nas dvoje
gdje sjaj zvijezda mazi lice tvoje
srce lupa jako i glas brzo gubim
san je sada java - ja te njezno ljubim...
ljubavi još samo malo... i san ce stwarno bit jawa...
i ja cu biti pored tebe...
i ti ces biti pored mene...
nemogu vjerovati koliko te volim..... ;)
Stanite prijatelji da vas još po jednom zagrlim
usputno da vam kažem da se na vas lagano ljutim
jer znam za sve što bilo je
i u to više nikad se ne diratje
sad kad me voli nemorate više ništa lagati
ali vam nedam pravo njemu to o meni muljati
što bilo je sad prošlo je
i mojoj ljubavi više ne lažite:
da ću ja šarati sa svima vama,
da ću ga varati i boljeti
kad znam,vjerujte znam,samo ću njega voljeti...
opraštam svima što ste mi sve iza leđa pričali
al samo tjelo moje al ne dušu vi ste imali
opraštam sve što bilo je
al gabija mi više vi ne dirajte!
Jer neću šarati sa svima vama,
neću ga varati i boljeti
kad znam, vjerujte znaaam,
SAMO ĆU NJEGA VOLJETI...
poswećeno jednom malom kojeg znam još "otkad smo bili u pelenama" i koji mi je jaaako drag kao prijatelj, nekad bio i nešto više od toga, ali ima manu-puno,puno se puše... hehe... poswećeno i toj njegowoj ekipici od kojih ja polovinu neznam, al oni mene narawno "swi znaju" (moš mislit) i swi misle kako oni imaju neko prawo pričat o meni...i to kome? -ni wiše ni manje nego mojoj ljubawi... heh djeco ajde smirite dožiwljaje... a gabi, ljubavi, ti se ne obaziri na njih... znaš da te wolin i da mi je stalo do nas... i to nitko ne može promijeniti... nemoj to zaboraviti ni sutra... ;)
...samo ti želin reć da te volin.
puno.
previše.
nedostaješ mi svake sekunde.
ne prođe ni dan a da se ne rastužim,
dovoljno je samo da se sjetim kolika nas daljina razdvaja...
ali gdje god bila,znaj da mislim na tebe...
ne možeš vjerovati koliko te volim..
...i kad god se budemo osijećali razdvojeno,
samo zatvori svoje oči i bit ćeš tu sa mnom...
samo pogledaj zvijezde u noci...
nikad neces biti predaleko od mene ljubavi...
znam da ću te vidjeti ponovo,
ali obećaj mi da me nećeš zaboraviti,
jer dok god se budeš sijećao,
dio nas će biti zajedno...
i kad budeš brže zaspao,potraži me u svojim snovima...
vjeruj i dalje u ono što jesmo i imamo.
čak i ako nisam kraj tebe da ti to kažem...
jer volim te i voljet ću te zauvijek...
I,LJUBAVI, ZAPAMTI - NE POSTOJI MJESTO NA ZEMLJI KOJE JE DALEKO I KOJE SE NE MOŽE DOSTIĆI... I NE POSTOJE OSJEĆAJI KOJI MOGU UMRIJETI AKO MI TO NE ŽELIMO...
I LOVE YOU 4EVER :)
noć 7/8.4.2007... čudna,čudna neka noć... dala bi se zaklet da sam jutro prije razmišljala kako nikad nebi mogla održavati vezu na daljinu, voljeti nokog tko je stotinama kilometara udaljen od mene... sve te predrasude razbijaju se poput stakla u jednom trenutku... svjetla Pinte svuda oko mene, bruje narodnjaci, svi plešu i luduju,a ja pogledom tražim ono društvance mog rođaka gdje bi se kao trebala pokušat "uklopit" ... nova u gradu, ni imena im neznam, tek reda-radi pitam jel "slobodno?" i prije nego dobijem odgovor već sjedim zadubljena u neka svoja razmišljanja... razmišljanja s kojima inače potpuno odlutam u svoj svijet ali ovaj put mi za oko uporno zapinje jedan mali i to me dekoncentrira... hehe... gledam ga očima snenim i gotovo polusklopljenim od sve skupa napornog i iscrpljujućeg dana... tu i tamo uputim mu neki značajni smješak i usput se pitajući kako mogu tako snažno osijećati prisutnost njega koji mi nije ništa više nego obični stranac... ili možda...?
ipak, to sam ja, vječni sanjar, lutalica, dijete u duši koje vjeruje u sudbinu i pomislih da je to upravo to... i on je laganini zamišljen, a njegov smješak u meni budi sjećanja i čežnju za rodnim krajem, preijateljima, nekim prošlim ili još više budućim ljubavima...
gledam ga a nemam hrabrosti prići mu, još uvjek samo sidin i piljim u onaj ice-tea od limuna,breskve, whatewer, sta god se nalazilo u mojoj čaši, ni sama neznan... ja, koja sam uvik bez problema uletavala dečkima bez kajanja i straha od poraza... čudna,čudna neka noć...
igramo se pogledima i dalje, a te anđeoske zelene okice sve se dublje i dublje urezuju u moju svijest... svaki njegov pokret i udaljavanje od stola trgne me i pobudi u meni strah da će otići i nikad ga više neću ponovno sresti...
i onda ću žaliti do kraja i razmišljati "a šta bi bilo da sam tada...?" ..to "tada" vraća me na trenutak u stvarnost,i na račun komične "Bucke" kojoj smo se smijali otipkavam SMS "daj ošamari je jednom za mene,ne mogu je više gledat..." ..-nije baš neka romantika al u tom trenutku pametnija mi rečenica ne pada na pamet. gurnem mu mob u ruke i uspjevam izmamit osmjeh na njegovim usnama... sretna sam, sretna sam, sretna...
imam osjećaj da bi zauvjek mogla živjeti od samog pogleda na tog prediwnog anđela koji zrači nečim tako posebnim, ni sama neznam šta ali to me tako izluđuje... u trenutku i ja sam ta kojoj je netko gurnuo mob u ruke... ne mogu citirat poruku jer sam bila previše uzbuđena, al dobro se sićan riječi "razmjeniti brojeve", "ako nemaš dečka" i nešto slično...
otprilike, znala sam da je to to... čut ćemo se, možda i ponovo vidjet, neće zauvjek nestati-naprotiv-zauvjek će ostati tu- u očima lutalice, u mislima sanjalice, u mom razmrskanom srcu...
u srcu koje je bilo slomljeno a sada opet voli... u srcu u kojem su se tog trena urezale njegove predivne zelene oči, koje nikad, nikad više zaboravit neću moći...
Blizina je ime na usnama
kad tijela ne mogu bliže
i slike u mojim rukama
kada me sjećanje stiže.
Blizina je kad nisi tu
a živiš u meni
i lice ti ne vidim
al' srcem zemlju okreni....
ljubavi uvik cu bit uz tebe, kad god ti trebam ja sam tu, iako sam miljama daleko... i sve ono prije tebe postalo je nevažno... i kolko god sam se klela da ne vjerujem u ljubav na daljinu i da ne možeš voljeti nokog ko je tako daleko, sve to slomilo se u jednoj sekundi kad sam ugledala tvoje oči... volim te medeno moje i to nitko neće promijeniti... i šta god da ti kažu,ti znaš da ću ja uvijek živjeti samo za nas...
...blog je posvećen mom najlipšen anđelu...
mom Gabiju koji mi je prvi tren kad smo se pogledali oči u oči
promijenio život iz temelja...
Gabiju za kojeg sam znala,sve i ako ga nikad više ne vidim,da će
njegov lik zauvik živit u meni...te predivne zelene oke...
i osmjeh tako sladak da sam se doslovno topila...
moj Gabi je od mene udaljen stotine kilometara...
moj gabi je u meni, u mom srcu zauvjek :)
